Od prvog trenutka kad sam čula glas svoje svekrve na vratima, srce mi je preskočilo. Život u zajedničkom domaćinstvu naučio me kako je tanka granica između mira i potpunog gubitka sebe. Nije li suživot sa starijom generacijom najveći test našeg identiteta?
Ja sam Zorica. Nakon što me snaha zamolila da više ne dolazim na nedjeljne ručkove, ostala sam sama sa svojim mislima i bolom zbog izgubljene obiteljske tradicije. Sada se pitam imam li još uvijek mjesto u životu svoga sina i što uopće znači biti majka kad tvoj dom više nije potreban.
Zovem se Jasmina, i nakon devet kćeri, sada nosim pod srcem deseto dijete. Svi oko mene stalno govore o sinu, a niko ne pita kako sam ja. Ovo je priča o mom traženju glasa među očekivanjima porodice i vlastitim snovima.
