Jednog kišnog četvrtka u zoru, vikala sam na sina, svjesna da se nešto u mom životu potpuno raspalo. Između zahtjevnog posla, muževljevih čudnih smjena i mamine kritike, izgubila sam sebe, osjećajući da podbacujem svima, pa čak i Bogu. Kroz očajne molitve u prometnim gužvama i suze u mraku, naučila sam da se mir ne pronalazi nego bira, iznova svaki dan.