Sjedila sam na staroj smeđoj fotelji, zureći u isključen mobitel, dok su mi dlanovi bili mokri od znoja. Strah od Irmineg poziva bio je jači od svakog ponosa, dok sam čekala Jasmina da uđe u stan i donese odgovor na pitanje na koje se bojim i sama odgovoriti. Ovo je moja priča o tome kako su me godine naučile da biti ‘dobra kćerka’ ponekad znači izgubiti sebe, ali možda i pronaći svoju snagu.