Zovem se Zorica i već deset godina živim u začaranom krugu kuhinje zbog muževih prohtjeva. Svakog jutra ustajem prije zore da bih mu skuhala svježi doručak, a nakon posla trčim kući da stignem napraviti ručak i večeru, jer on ne podnosi ništa što nije netom pripremljeno. Sve češće se pitam: je li ovo još uvijek ljubav ili sam izgubila samu sebe u ovom beskrajnom davanju?