Kad me Lejla zamolila da pričuvam njenog sina Harisa jer mora u bolnicu, mislila sam da je to samo privremena komplikacija. Ali dani bez nje otkrili su mi tajne zbog kojih sam se preispitala kao majka. Ono što sam otkrila duboko je promijenilo našu porodicu, ali i mene samu.
Neprestano se vrtim između želje za pravdom i potrebe za mirom u porodici. Osjećam kako financijski teret počinje razdirati i moj brak i moju vjeru u bliske ljude. Pitam se postoji li prava mjera između ljubavi i pravde, ili je sve to samo iluzija kojoj se uporno vraćam.
Sjedila sam na staroj smeđoj fotelji, zureći u isključen mobitel, dok su mi dlanovi bili mokri od znoja. Strah od Irmineg poziva bio je jači od svakog ponosa, dok sam čekala Jasmina da uđe u stan i donese odgovor na pitanje na koje se bojim i sama odgovoriti. Ovo je moja priča o tome kako su me godine naučile da biti ‘dobra kćerka’ ponekad znači izgubiti sebe, ali možda i pronaći svoju snagu.
U parku, među gomilom, moj sin je prošao pored mene kao stranac. Godinama sam mu bila sve, a danas sam mu nitko. Pitam se, je li majčina ljubav zaista dovoljna da zadrži obitelj na okupu?
