Sjedim na staroj klupi ispred kuće koja više nije moja, promatrajući tuđe ruke kako mijenjaju zavjese i ne prepoznajem ništa osim hladnoće u prsima. Sve što sam izgradila jednog dana se srušilo, a sada sam prisiljena gledati kako nepoznata lica postaju domaćini mog doma. Ogromna tuga i osjećaj izdaje ne napuštaju me, ali se pitam: ima li još nade za novu sreću?